Često se može čuti: idem po svim crkvama, kod svih vračara, kod svih iscjeliteljica — ništa ne pomaže! Bolest ostaje kakva je i bila! I sada nikome i ni u što ne vjerujem! Je li moguće pomoći čovjeku u takvom stanju? Što mi možete reći?

— Meni se čini, ne treba miješati crkvu i bolnicu. Božansko upoznajemo kroz ljubav, pri čemu ljubav daje, odvaja nas od vezanosti, ljutnje i tuge. A kada čovjek ide u crkvu da bi dobio zdravlje, stabilizirao svoj život i poboljšao sudbinu onda to znači da se on prema crkvi ponaša kao potrošač.

Čovjek koji hoće samo dobivati i neće ništa davati je neizlječiv. Onaj koji uzima — ovisnik je. Onaj koji je ovisan — ljuti se. Onaj koji se ljuti — boluje. Postoji jedinstveno znanje, koje je ljudima otvorio Isus Krist. I postoje naši primitivni, potrošački svijetonazori, koji kršćanstvo pokušavaju prilagoditi svojim potrebama. U srenjovjekovno doba u katoličkoj crkvi su postajale indulgencije, to jest kupovanje oprosta od budućih grijeha pomoću novca. To je bilo izokretanje same biti kršćanstva.

Postoji istina, a postoji njezino izvrnuto doživljavanje. Krist je liječio zato što je u ljudima mogao probuditi ljubav. Bez ljubavi neće biti opraštanja i iskupljenja grijeha. Vjera pomaže ljubavi, tako da oslobađa od strahova, dvojbi i kritika. A težnja ka tome, da sve dobiješ od Boga, ne ulažući vlastiti trud — i jest pobjeda čovječanskog nad Božanskim. Ako takvu tendenciju podupire služitelj kulta, onda religija umire u svojoj biti, održavajući još neko vrijeme formu.

Takvo pogrješno tumačenje kršćanstva pojačalo se u učenju komunizma — „od svakog prema njegovim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama“. Posebnost situacije je u tome da su kod velike većine, potrebe puno veće, nego njihove sposobnosti, to jest njihova spremnost raditi, proizvoditi i davati. Zbog toga su se velikom broju ljudi ideje komunizma učinile tako slatkima da su i tako strašne bile njegove posljedice. Od samog djetinjstva sam slušao da je u Sovjetskom Savezu medicina apsolutno besplatna, a poslije sam s čuđenjem saznao da je to laž. Jednostavno je čovjek sve usluge platio neizravno, preko državnog džepa, iz kojeg se najveći dio krao. Ali takve komunističke ideje poput jedinstva, moralnog društva, brige o djeci i kulturi, neizbježno će biti realizirane. Mislim da to čak nisu ni komunističke ideje, nego manifistiranje opće težnje prema ljubavi i jedinstvu.

S obzirom na nerazvijanost formi, metode dostizanja cilja su bile stravične. Pošteno i sretno društvo je zdravo društvo. A zdravlje svakog čovjeka — u prvome redu je njegovo duševno zdravlje, ispunjeno ljubavlju. Znači, ako želimo izgraditi svijetlu budućnost, prvo moramo promisliti, od kakvih će se ljudi to društvo sastojati. Kako postići da čovjek ima zdravu dušu? Kako se promijeniti na bolje? A ako se čovjek ne želi mijenjati, ali hoće uz to biti zdrav i uživati u blagostanju, može do beskraja hodati po crkvama, posjećivati iscjelitelje…., sve dok ne shvati jednostavnu stvar: ako si sam ne pomogne, svojoj duši, nitko mu neće pomoći. I najbolja i najdjelotvornija pomoć u tome će biti bolesti, nesreće, koje će ga gurati prema istini.

S.N.Lazarev

Фотографија: KAKO POMOĆI?

Često se može čuti: idem po svim crkvama, kod svih vračara, kod svih iscjeliteljica — ništa ne pomaže! Bolest ostaje kakva je i bila! I sada nikome i ni u što ne vjerujem! Je li moguće pomoći čovjeku u takvom stanju? Što mi možete reći?

— Meni se čini, ne treba miješati crkvu i bolnicu. Božansko upoznajemo kroz ljubav, pri čemu ljubav daje, odvaja nas od vezanosti, ljutnje i tuge. A kada čovjek ide u crkvu da bi dobio zdravlje, stabilizirao svoj život i poboljšao sudbinu onda to znači da se on prema crkvi ponaša kao potrošač.

Čovjek koji hoće samo dobivati i neće ništa davati je neizlječiv. Onaj koji uzima — ovisnik je. Onaj koji je ovisan — ljuti se. Onaj koji se ljuti — boluje. Postoji jedinstveno znanje, koje je ljudima otvorio Isus Krist. I postoje naši primitivni, potrošački svijetonazori, koji kršćanstvo pokušavaju prilagoditi svojim potrebama. U srenjovjekovno doba u katoličkoj crkvi su postajale indulgencije, to jest kupovanje oprosta od budućih grijeha pomoću novca. To je bilo izokretanje same biti kršćanstva.

Postoji istina, a postoji njezino izvrnuto doživljavanje. Krist je liječio zato što je u ljudima mogao probuditi ljubav. Bez ljubavi neće biti opraštanja i iskupljenja grijeha. Vjera pomaže ljubavi, tako da oslobađa od strahova, dvojbi i kritika. A težnja ka tome, da sve dobiješ od Boga, ne ulažući vlastiti trud — i jest pobjeda čovječanskog nad Božanskim. Ako takvu tendenciju podupire služitelj kulta, onda religija umire u svojoj biti, održavajući još neko vrijeme formu.

Takvo pogrješno tumačenje kršćanstva pojačalo se u učenju komunizma — "od svakog prema njegovim sposobnostima, svakome prema njegovim potrebama". Posebnost situacije je u tome da su kod velike većine, potrebe puno veće, nego njihove sposobnosti, to jest njihova spremnost raditi, proizvoditi i davati. Zbog toga su se velikom broju ljudi ideje komunizma učinile tako slatkima da su i tako strašne bile njegove posljedice. Od samog djetinjstva sam slušao da je u Sovjetskom Savezu medicina apsolutno besplatna, a poslije sam s čuđenjem saznao da je to laž. Jednostavno je čovjek sve usluge platio neizravno, preko državnog džepa, iz kojeg se najveći dio krao. Ali takve komunističke ideje poput jedinstva, moralnog društva, brige o djeci i kulturi, neizbježno će biti realizirane. Mislim da to čak nisu ni komunističke ideje, nego manifistiranje opće težnje prema ljubavi i jedinstvu.

S obzirom na nerazvijanost formi, metode dostizanja cilja su bile stravične. Pošteno i sretno društvo je zdravo društvo. A zdravlje svakog čovjeka — u prvome redu je njegovo duševno zdravlje, ispunjeno ljubavlju. Znači, ako želimo izgraditi svijetlu budućnost, prvo moramo promisliti, od kakvih će se ljudi to društvo sastojati. Kako postići da čovjek ima zdravu dušu? Kako se promijeniti na bolje? A ako se čovjek ne želi mijenjati, ali hoće uz to biti zdrav i uživati u blagostanju, može do beskraja hodati po crkvama, posjećivati iscjelitelje...., sve dok ne shvati jednostavnu stvar: ako si sam ne pomogne, svojoj duši, nitko mu neće pomoći. I najbolja i najdjelotvornija pomoć u tome će biti bolesti, nesreće, koje će ga gurati prema istini. 

S.N.Lazarev